Dorćolski autolakirer Džej Ramadanovski, bio je šibicar i delikvent mlađih malolletnika u Domu za prevaspitanje maloljetnika "Vasa Stajić" u Zemunu. Bez kinte u džepu pjevušio je po beogradskim noćnim klubovima dok ga nije čula Marina Tucaković i odmah pozvala svog supruga, poznatog kompozitora pop-folka Aleksandra Radulovića Futu da čuje taj stvarno neobični i nesvakidašnji vokal koji odmah osvaja prave muzičke sladokusce. Odlučili su da od tog cigančeta Džeja pokušaju da naprave estradnu zvijezdu. Pojavio se na prestižnom narodnjačkom festivalu "MESAM 88", sa baladom "Zar ja da ti brišem suze", sa kojom osvaja drugu nagradu publike (kojoj je odmah bio simpatičan onako mali i sa velikim gangsterskim šeširom) i nagradu stručnog žirija.
Nije sve išlo glatko, ali su Futa i Marina nastavili da liferuju uspješne hitove Džeju, koji se približavao estradnom vrhu uz pomoć njegovog menadžera Željka Rasete, koji je, na žalost, prerano napustio svijet estrade. Poslije hitova "Jedan, dva", "Vetrovi me lome", "Slažes li se ti", dolazi presudna 1991. godina i sjajan album "Ugasila si me", na kome se pored naslovne numere nalaze i megahitovi "Ko se s nama druži", "Nedelja", "Lubenica" itd. Uz cirkusantsko ponašanje, kvaziintelekutalni imidž, sa pričama o lopovlucima, psovkama, postaje idol mangupa, baraba, klinaca i delikventa u zemlji i inostranstvu. Džej nije bio svijestan da je u krugovima muzikologa, sa onim od Boga danim glasom, i neponovljivom interpretacijom balada prozvan "narodnjački Nat King Kole". Priznaje nije malo, kada se uzme da je legendarni Nat King Kole u anketi Američke muzičke asocijacije proglašen za najkvalitetniji glas XX vijeka, ispred Elvisa Prislija, Fredija Merkjurija, Frenka Sinatre itd. Te iste godine puni beogradstki stadion "Tašmajdan" na koncertu pred 10.000 gledalaca.
Posle duetske pijesme sa Lepom Brenom, zajedno sa ekspertom za pop muziku Oliverom Mandićem pijeva na svom trijumfalnom koncertu u Hali 1. Beogradskog sajma, 1993. godine, pred čak 30.000 mladih fanova. Brigu oko njegove karijere preuzima menadžer Bane Stojanović sa svojom diskografsko-izdavačkom kućom "Centro scena".
Džej početkom devedesetih postaje jedan od najtiražnijih i najakatuelnijih solista folka sa mega hitovima: "Gde ću sad moja Ružo", "Nikom nije žao kao meni", "Sunce ljubavi", Sexi ritam", "Nije lako biti mlad", "Život kratko traje", "Oprosti majko" itd.
Posljednjih godina Džej je konstantno diskografski aktuelan, radi, pravi pijesme, ali to je daleko od onog ranijeg uspjeha. Više nije aktuelan i nikako da se vrati u nekadašnju top-formu. Kao da se umorio od puno koncerata, rada u studiju, ali i nocnog života u svom beogradskom noćnom klubu. Snimio je prilično zapažen duet sa Alkom Vuicom za njen album, a njegovi obožavaoci očekuju nove hitove. Ako dugo čekaju, vrlo lako će pronaći novog ljubimca i zato Džej ne smije da živi na lovorikama.